recenzija je preuzeta sa hrvatskih portala:
Kratak sadržaj -------------------------------------------------------------------------------- Sybil Brauning biva optužena za ubojstvo svoga muža Johna Brauninga. Kako bi dokazala svoju nevinost, obraća se Dylanu Dogu za pomoć, tvrdeći kako je Johna ubila u samoobrani, te napomenuvši da je on bio mrtav i prije nego nego ga je ubila…
Zanimljivosti -------------------------------------------------------------------------------- prva epizoda Dylana Doga izašla u listopadu 1986. u kinu Dylan, Sybil i Groucho gledaju Romerov klasik «Zoru živih mrtvaca» «Djavolji triler», sonatu za violinu je napisao Guiseppe Tartini str. 15; Dylan pušta ploču sa sountrackom iz filma «Ghostbusters» Recenzija -------------------------------------------------------------------------------- Cijeli sam jučerašnji dan proveo grčevito smišljajući kako da započnem recenziju prve epizode Dylana Doga, htijući je započeti nekim posebnim uvodom, možda i malo neuobičajenim za recenziju… ali onda pomislih dali ima smisla maltretirati ikoga sa sa pričom tipa «Kad sam bio mali, mama mi je kupila jedan strip…» (a tu sam priču već i nedavno napisao na forumu), ili je možda bolje sklepati kratki uvodni esejčić o veličini Dylana Doga kao jedinstvenog strip-ostvarenja i ulogu koju je taj strip imao u mom životu? No, nakon 45-ominutnog, pomalo očajničkog, buljenja u monitor, bez ijedne konkretne misli vodilje, shvatio sam da od toga neće biti ništa i da je najbolje recenziju početi pisati onako kako sam to činio i do tada, koncentrirajući se prvenstveno na dotičnu epizodu o kojoj pišem i o njoj izreći svoj stav. A one esejčiće i druge pričice ostaviti za neku drugu priliku…
Tiziano Sclavi nam je prvom epizodom predstavlja Dylana na onaj jednostavan, osobit i specifičan način koji će se u budućnosti još beskrajno puno puta ponoviti. Naime, mušterija se pojavi pred vratima kuće na Craven Roadu 7, pozvoni na vrata, no umjesto zvonca oglasi se vrisak, i dok mušterija dolazi k sebi oporavljajući se od prvobitnog šoka (pitajući se tko je to vrisnuo), već slijedi drugi šok… pojavljuje se Groucho na vratima, zasipajući mušteriju sa iritantnim šalama i dosjetkama od koje mušterija počne gubiti živce i već polako žaleći što se uopće javila Dylanu Dogu za pomoć juri prema izlazu uvidjevši da samo gubi dragocjeno vrijeme. No, pojavljuje se Dylan koji ipak uspijeva uvijeriti dotičnu mušteriju da je on prava osoba za nju i da mu bez bojazni može ispričati svaki problem koji ju muči a koji će on, kao jedini detektiv natprirodnog na svijetu, pokušati riješiti. A prva mušterija koju je dopalo to zadovoljstvo da se sve to doživi je Sybil Brauning (koju će pratiti sudbina mnogih žena u kasnijim epizodama, zaljubit će se u Dylana, grijati mu krevet mjesec dana, a zatim do izlaska sljedeće epizode zauvijek nestati iz serijala). Pokušavajući obraniti svoju nevinost zbog ubojstva svoga muža, Sybil priča Dylanu priču o tome kako je ona zapravo ubila živog mrtvaca. A gdje se pojavljuju živi mrtvaci, tu je obično blizu i tajanstveni Dr. Xabaras.
I kao što to obično biva u prvim epizodama, odmah se upoznajemo sa glavnim neprijateljem glavnog junaka, a to je u ovom slučaju dotični Xabaras. Xabaras je lukavo osmišljena pojava, čija je cijela ličnost obavijena velom tajne. Vitkog stasa, pomalo aristokratskog držanja, sa tim nekim diaboličnim pogledom u očima ostavlja dojam poprilično karizmatične osobe. Sclavi ne okoliša, već u prvoj epizodi jako pametno mistificira Xabarasov lik, ali samim time i lik samog Dylana Doga, te polako zakuhava odnos izmedju dotične dvojice, koji će se kasnije razviti do neslučenih (i pomalo šokantnih) razmjera. Treba napomenuti da već pri početku epizode i Groucho počinje blago mistificirati Dylana maltretirajući nesretnu Sybil tvrdnjom da je Dylan Dog umro i to već prije 300 godine. Naizgled nevažan, no u budućnosti će se pokazati da je ovaj podatak puno više od jednog običnog Grouchovog vica. A zapravo kroz cijelu priču Sclavi lukavo ubacuje takove mistične elemente u radnju, pozorno pazeći kako ne bi rekao previše, ali dovoljno da zaintrigira i navuče čitateljstvo na novog strip-junaka.
Mora se ipak priznati da se u globalu radi o jednoj više-manje jednostavnoj straight-forward priči, ali solidnoj; imamo tu pametne dijaloge, akciju i odlične sekvence (borba za vlastiti život Dylana i ekipe u selu punom živih mrtvaca je uzbudljiva i uistinu odiše atmosferom straha, možda ponajviše zahvaljujući karakterističnom crtežom Angela Stana, pa bi tu još napomenuo jezovitu scenu u mrtvačnici), pa tu imamo i malo romance… jednostavno, radnju koja jako dobro se kotrlja (bez većih oscilacija) od početka prema kraju. Možda moja jedina prava zamjerka je onaj dio priče sa bombom skrivenom u klarinetu… nekako mi taj način na koji je Dylan razorio Xabarasov laboratorij nikada nije baš nešto činio najbolje osmišljen (pomalo amatersko rješenje), i čini mi se da je Sclavi tu ipak mogao sklepati nešto bolje.
I tako, za prvu epizodu, sasvim pristojan uradak, ne previše kompleksan i zamršen, kako ne bi odmah zbunio (ali) i otjerao publiku, ali opet na jednostavan (ali i inteligentan) način realiziran tako da što bolje pridobije svoje poklonike, a u čemu je, kao što će kasnije vrijeme pokazati, Dylan Dog itekako uspio!
Zanimljivosti -------------------------------------------------------------------------------- prva epizoda Dylana Doga izašla u listopadu 1986. u kinu Dylan, Sybil i Groucho gledaju Romerov klasik «Zoru živih mrtvaca» «Djavolji triler», sonatu za violinu je napisao Guiseppe Tartini str. 15; Dylan pušta ploču sa sountrackom iz filma «Ghostbusters» Recenzija -------------------------------------------------------------------------------- Cijeli sam jučerašnji dan proveo grčevito smišljajući kako da započnem recenziju prve epizode Dylana Doga, htijući je započeti nekim posebnim uvodom, možda i malo neuobičajenim za recenziju… ali onda pomislih dali ima smisla maltretirati ikoga sa sa pričom tipa «Kad sam bio mali, mama mi je kupila jedan strip…» (a tu sam priču već i nedavno napisao na forumu), ili je možda bolje sklepati kratki uvodni esejčić o veličini Dylana Doga kao jedinstvenog strip-ostvarenja i ulogu koju je taj strip imao u mom životu? No, nakon 45-ominutnog, pomalo očajničkog, buljenja u monitor, bez ijedne konkretne misli vodilje, shvatio sam da od toga neće biti ništa i da je najbolje recenziju početi pisati onako kako sam to činio i do tada, koncentrirajući se prvenstveno na dotičnu epizodu o kojoj pišem i o njoj izreći svoj stav. A one esejčiće i druge pričice ostaviti za neku drugu priliku…
Tiziano Sclavi nam je prvom epizodom predstavlja Dylana na onaj jednostavan, osobit i specifičan način koji će se u budućnosti još beskrajno puno puta ponoviti. Naime, mušterija se pojavi pred vratima kuće na Craven Roadu 7, pozvoni na vrata, no umjesto zvonca oglasi se vrisak, i dok mušterija dolazi k sebi oporavljajući se od prvobitnog šoka (pitajući se tko je to vrisnuo), već slijedi drugi šok… pojavljuje se Groucho na vratima, zasipajući mušteriju sa iritantnim šalama i dosjetkama od koje mušterija počne gubiti živce i već polako žaleći što se uopće javila Dylanu Dogu za pomoć juri prema izlazu uvidjevši da samo gubi dragocjeno vrijeme. No, pojavljuje se Dylan koji ipak uspijeva uvijeriti dotičnu mušteriju da je on prava osoba za nju i da mu bez bojazni može ispričati svaki problem koji ju muči a koji će on, kao jedini detektiv natprirodnog na svijetu, pokušati riješiti. A prva mušterija koju je dopalo to zadovoljstvo da se sve to doživi je Sybil Brauning (koju će pratiti sudbina mnogih žena u kasnijim epizodama, zaljubit će se u Dylana, grijati mu krevet mjesec dana, a zatim do izlaska sljedeće epizode zauvijek nestati iz serijala). Pokušavajući obraniti svoju nevinost zbog ubojstva svoga muža, Sybil priča Dylanu priču o tome kako je ona zapravo ubila živog mrtvaca. A gdje se pojavljuju živi mrtvaci, tu je obično blizu i tajanstveni Dr. Xabaras.
I kao što to obično biva u prvim epizodama, odmah se upoznajemo sa glavnim neprijateljem glavnog junaka, a to je u ovom slučaju dotični Xabaras. Xabaras je lukavo osmišljena pojava, čija je cijela ličnost obavijena velom tajne. Vitkog stasa, pomalo aristokratskog držanja, sa tim nekim diaboličnim pogledom u očima ostavlja dojam poprilično karizmatične osobe. Sclavi ne okoliša, već u prvoj epizodi jako pametno mistificira Xabarasov lik, ali samim time i lik samog Dylana Doga, te polako zakuhava odnos izmedju dotične dvojice, koji će se kasnije razviti do neslučenih (i pomalo šokantnih) razmjera. Treba napomenuti da već pri početku epizode i Groucho počinje blago mistificirati Dylana maltretirajući nesretnu Sybil tvrdnjom da je Dylan Dog umro i to već prije 300 godine. Naizgled nevažan, no u budućnosti će se pokazati da je ovaj podatak puno više od jednog običnog Grouchovog vica. A zapravo kroz cijelu priču Sclavi lukavo ubacuje takove mistične elemente u radnju, pozorno pazeći kako ne bi rekao previše, ali dovoljno da zaintrigira i navuče čitateljstvo na novog strip-junaka.
Mora se ipak priznati da se u globalu radi o jednoj više-manje jednostavnoj straight-forward priči, ali solidnoj; imamo tu pametne dijaloge, akciju i odlične sekvence (borba za vlastiti život Dylana i ekipe u selu punom živih mrtvaca je uzbudljiva i uistinu odiše atmosferom straha, možda ponajviše zahvaljujući karakterističnom crtežom Angela Stana, pa bi tu još napomenuo jezovitu scenu u mrtvačnici), pa tu imamo i malo romance… jednostavno, radnju koja jako dobro se kotrlja (bez većih oscilacija) od početka prema kraju. Možda moja jedina prava zamjerka je onaj dio priče sa bombom skrivenom u klarinetu… nekako mi taj način na koji je Dylan razorio Xabarasov laboratorij nikada nije baš nešto činio najbolje osmišljen (pomalo amatersko rješenje), i čini mi se da je Sclavi tu ipak mogao sklepati nešto bolje.
I tako, za prvu epizodu, sasvim pristojan uradak, ne previše kompleksan i zamršen, kako ne bi odmah zbunio (ali) i otjerao publiku, ali opet na jednostavan (ali i inteligentan) način realiziran tako da što bolje pridobije svoje poklonike, a u čemu je, kao što će kasnije vrijeme pokazati, Dylan Dog itekako uspio!
0 коментара:
Постави коментар