Jos jedna recenzija stripa Dila Dog, u pitanju je hrvatska recenzija i odlicna epizodaKratak sadržaj -------------------------------------------------------------------------------- Sclavi na vrhuncu kreativnosti, stvara možda i najbolju priču Dylana Doga. Zašto tri puta nula daje nula, te zašto tri podijeljeno s nula daje beskonačnost? Sve to, i mnogo više, u ovoj epizodi koja ruši pravila i spaja nespojivo!
Zanimljivosti -------------------------------------------------------------------------------- U ovoj epizodi imamo 'normalnog' Groucha, od kojeg se može puno toga naučiti. Ova priča nastala je nakon prvog Sclavijevog duljeg 'odmora' od Dylana Doga. U tom ciklusu podario nam je i 'Nojev let' i 'Dok vas smrt ne rastavi'. Naziv mjesta 'Bellybutton' Sclavijeva je duhovita dosjetka, pošto belly button na engleskom znači – pupak. Dakle, Bellybutton ili vukojebina ;) Pokušao sam provjeriti istinitost tvrdnje starog Amosa o mačkama. Naime, on tvrdi kako se mačke na prvi znak opasnosti ukipe, i ostaju mirovati satima dok nisu sigurne kako je opasnost prošla. Balkanske mačke ili bježe, ili zastanu na mjestu samo na par sekundi. Što se događa kad netko ide istraživati nešto što i djeca mogu shvatiti, ali je u istom trenutku jako teško objasniti da je to zaista i točno? Kao na primjer, jednostavna matematička radnja, koja glasi 3 x 0 = 0. Je li tomu doista tako, upitao se simpatični profesor Knock, rođeni Londonac koji jako čudno priča engleski. I mada njegova istraživanja pokazuju upravo suprotno, tj. da tri pomnoženo s nulom daje tri, izgleda da se svemir ne slaže s tim. A kad se svemir ne slaže s nečim, on otvara vrata u beskraj. Ili, kao što kaže citat iz stripa, koji je pak citat Lao Cea: 'Tao stvori jedan, jedan stvori dva, dva stvori tri, a tri stvori sva bića. Tri vrata beskraja su.' Dakle, Sclavi sasvim sigurno nije slučajno odabrao baš trojku, za one koji su se zapitali zašto ne osam puta nula, ako takvih ima. I mada se sam simbol osmice lako transformira u simbol beskonačnosti, ni trojka nije daleko, spojiš par linija i tu si, kao što Brindisi zorno prikazuje na par vinjeta. Profesor Knock, iako nije postigao prvotnu namjenu, uspio je u nečemu puno većem. Nije dokazao svoju jednadžbu, ali je pokrenuo niz zabavnih i čudnih događaja koji čine ovu priču, i na tome mu neizmjerno hvala. E da, usput je otvorio prolaz u nešto što bi vrlo lako mogla biti kakva druga dimenzija, no to je sad manje važno Simptomatično za ovu priču je što počinje recesijom, koja upravo pogađa svijet zadnjih mjeseci, a recesija nastaje, vjerojatno kao i u stvarnosti, najobičnijom glupošću. Zahvaljujući tomu, na scenu stupa Groucho, britak i oštar u kritiziranju svjetskog poretka, a u istom mahu i duhovit. Inače, priča obiluje duhovitim situacijama i dijalozima, što samo potpomaže radnju i podiže atmosferu. Dylan je ovdje više kao pasivni promatrač, uvučen u priču za koju misli da ne sadrži ništa nadnaravno u sebi. Recesija je, pa prihvaća bilo kakav posao. Makar taj posao značio i odlazak Bogu iza nogu i obavljanje uloge običnog dostavljača. Da, običnog dostavljača poslanog da spriječi recesiju i svijet izvuče iz krize, što opet pokazuje da kriza nestaje isto onako kako i nastaje – glupošću. Sclavi se ovdje igra. Igra se zaplitanjem i ispreplitanjem naoko beznačajnih sitnica, izgovorenih tek onako, usput. Primjerice, Past, izlazeći iz zatvora, komentira: 'Vidi se da je smrt na dopustu.' Na prvo čitanje ta rečenica ne upada u oči, no kasnije postaje jasno kako nam Sclavi crta rješenje, iako zna da ga nećemo prepoznati. To čini kraj još boljim i neočekivanijim. Uf, čini mi se kao da sam napisao ne znam koliko toga, a u stvari nisam ni zagrebao ispod površine ove slojevite priče. Ono što ju čini posebnom su likovi, tako živopisni i jedinstveni, a opet tako jednostavni. Primjerice, Eugeneova baka, ishlapjela starica koja vjeruje kako joj muž, zaleđen u frižideru, čeka da otkriju lijek protiv raka. Naizgled nebitan lik, no savršeno uklopljen u završetak priče. Zatim trojka, Eugene, Will i Past, pljačkaši od kojih samo jedan završi u zatvoru, i cijelih 18 godina čeka na osvetu. Scena kad Past autostopira do Bellybuttona je antologijska, kao i ona kad ga puštaju iz zatvora. Tu su i Verna i Bert, koji imaju jako velikih problema s hvatanjem jednog purana, koji se kasnije također pokazuje kao važan protagonist priče. Ništa nije tu bez razloga, pa ni kineski prodavač, koji se nakon neuspješnog pokušaja pljačke njegove prodavaonice pretvara u filozofa. Ni narkoman koji je tu pljačku izvršio. Mogu ovako do sutra, i opet ne bih obuhvatio sve. A nije mi to ni cilj, 'Tri puta nula' je priča koju morate pročitati.
Kako završava? Fenomenalno. To je sve što ću reći. Ne želim nikome kvariti užitak čitanja, a oni koji su već pročitali ionako to znaju. Svi komadići slagalice spojeni su u jednu smislenu cjelinu, a čitatelj nakon čitanja ima onaj poluludi osmijeh na usnama, zbog kojeg ga okolina s čuđenjem promatra, pitajući se kako jedan običan strip može tako djelovati na odraslog, zrelog čovjeka. Odgovor bi vjerojatno glasio – kako može biti zreo kad još čita stripove. Brindisi je ovdje odličan, snježni ugođaj koji traje kroz cijelu priču fenomenalno je dočarao. Likovi su također dobri, dobro smišljeni, simpatični. Kadriranje na momente odlično, ukupni dojam odlična devetka. Za desetku je ipak trebao ponuditi mrvicu više.
Stanova naslovnica je intrigantna i dobra, u duhu 'matematske' priče. Također devetka, možda bi s današnjim kolorom dobila i 10.
I eto nas na kraju. Nadam se da sam vam barem mrvicu dočarao ugođaj priče, koji je meni čak i bitniji od same radnje. Nisam htio puno prepričavati, bio bi to veliki grijeh s moje strane. I molim vas, sjetite se ove priče ponekad, dok vam pahulje snijega padaju po licu, i dok bezuspješno tražite dvije jednake. Podržite profesora Knocka množeći jabuke nulom, i tko zna, možda i vi otvorite vrata beskraja. A možda i ne.. ;)
Zanimljivosti -------------------------------------------------------------------------------- U ovoj epizodi imamo 'normalnog' Groucha, od kojeg se može puno toga naučiti. Ova priča nastala je nakon prvog Sclavijevog duljeg 'odmora' od Dylana Doga. U tom ciklusu podario nam je i 'Nojev let' i 'Dok vas smrt ne rastavi'. Naziv mjesta 'Bellybutton' Sclavijeva je duhovita dosjetka, pošto belly button na engleskom znači – pupak. Dakle, Bellybutton ili vukojebina ;) Pokušao sam provjeriti istinitost tvrdnje starog Amosa o mačkama. Naime, on tvrdi kako se mačke na prvi znak opasnosti ukipe, i ostaju mirovati satima dok nisu sigurne kako je opasnost prošla. Balkanske mačke ili bježe, ili zastanu na mjestu samo na par sekundi. Što se događa kad netko ide istraživati nešto što i djeca mogu shvatiti, ali je u istom trenutku jako teško objasniti da je to zaista i točno? Kao na primjer, jednostavna matematička radnja, koja glasi 3 x 0 = 0. Je li tomu doista tako, upitao se simpatični profesor Knock, rođeni Londonac koji jako čudno priča engleski. I mada njegova istraživanja pokazuju upravo suprotno, tj. da tri pomnoženo s nulom daje tri, izgleda da se svemir ne slaže s tim. A kad se svemir ne slaže s nečim, on otvara vrata u beskraj. Ili, kao što kaže citat iz stripa, koji je pak citat Lao Cea: 'Tao stvori jedan, jedan stvori dva, dva stvori tri, a tri stvori sva bića. Tri vrata beskraja su.' Dakle, Sclavi sasvim sigurno nije slučajno odabrao baš trojku, za one koji su se zapitali zašto ne osam puta nula, ako takvih ima. I mada se sam simbol osmice lako transformira u simbol beskonačnosti, ni trojka nije daleko, spojiš par linija i tu si, kao što Brindisi zorno prikazuje na par vinjeta. Profesor Knock, iako nije postigao prvotnu namjenu, uspio je u nečemu puno većem. Nije dokazao svoju jednadžbu, ali je pokrenuo niz zabavnih i čudnih događaja koji čine ovu priču, i na tome mu neizmjerno hvala. E da, usput je otvorio prolaz u nešto što bi vrlo lako mogla biti kakva druga dimenzija, no to je sad manje važno Simptomatično za ovu priču je što počinje recesijom, koja upravo pogađa svijet zadnjih mjeseci, a recesija nastaje, vjerojatno kao i u stvarnosti, najobičnijom glupošću. Zahvaljujući tomu, na scenu stupa Groucho, britak i oštar u kritiziranju svjetskog poretka, a u istom mahu i duhovit. Inače, priča obiluje duhovitim situacijama i dijalozima, što samo potpomaže radnju i podiže atmosferu. Dylan je ovdje više kao pasivni promatrač, uvučen u priču za koju misli da ne sadrži ništa nadnaravno u sebi. Recesija je, pa prihvaća bilo kakav posao. Makar taj posao značio i odlazak Bogu iza nogu i obavljanje uloge običnog dostavljača. Da, običnog dostavljača poslanog da spriječi recesiju i svijet izvuče iz krize, što opet pokazuje da kriza nestaje isto onako kako i nastaje – glupošću. Sclavi se ovdje igra. Igra se zaplitanjem i ispreplitanjem naoko beznačajnih sitnica, izgovorenih tek onako, usput. Primjerice, Past, izlazeći iz zatvora, komentira: 'Vidi se da je smrt na dopustu.' Na prvo čitanje ta rečenica ne upada u oči, no kasnije postaje jasno kako nam Sclavi crta rješenje, iako zna da ga nećemo prepoznati. To čini kraj još boljim i neočekivanijim. Uf, čini mi se kao da sam napisao ne znam koliko toga, a u stvari nisam ni zagrebao ispod površine ove slojevite priče. Ono što ju čini posebnom su likovi, tako živopisni i jedinstveni, a opet tako jednostavni. Primjerice, Eugeneova baka, ishlapjela starica koja vjeruje kako joj muž, zaleđen u frižideru, čeka da otkriju lijek protiv raka. Naizgled nebitan lik, no savršeno uklopljen u završetak priče. Zatim trojka, Eugene, Will i Past, pljačkaši od kojih samo jedan završi u zatvoru, i cijelih 18 godina čeka na osvetu. Scena kad Past autostopira do Bellybuttona je antologijska, kao i ona kad ga puštaju iz zatvora. Tu su i Verna i Bert, koji imaju jako velikih problema s hvatanjem jednog purana, koji se kasnije također pokazuje kao važan protagonist priče. Ništa nije tu bez razloga, pa ni kineski prodavač, koji se nakon neuspješnog pokušaja pljačke njegove prodavaonice pretvara u filozofa. Ni narkoman koji je tu pljačku izvršio. Mogu ovako do sutra, i opet ne bih obuhvatio sve. A nije mi to ni cilj, 'Tri puta nula' je priča koju morate pročitati.
Kako završava? Fenomenalno. To je sve što ću reći. Ne želim nikome kvariti užitak čitanja, a oni koji su već pročitali ionako to znaju. Svi komadići slagalice spojeni su u jednu smislenu cjelinu, a čitatelj nakon čitanja ima onaj poluludi osmijeh na usnama, zbog kojeg ga okolina s čuđenjem promatra, pitajući se kako jedan običan strip može tako djelovati na odraslog, zrelog čovjeka. Odgovor bi vjerojatno glasio – kako može biti zreo kad još čita stripove. Brindisi je ovdje odličan, snježni ugođaj koji traje kroz cijelu priču fenomenalno je dočarao. Likovi su također dobri, dobro smišljeni, simpatični. Kadriranje na momente odlično, ukupni dojam odlična devetka. Za desetku je ipak trebao ponuditi mrvicu više.
Stanova naslovnica je intrigantna i dobra, u duhu 'matematske' priče. Također devetka, možda bi s današnjim kolorom dobila i 10.
I eto nas na kraju. Nadam se da sam vam barem mrvicu dočarao ugođaj priče, koji je meni čak i bitniji od same radnje. Nisam htio puno prepričavati, bio bi to veliki grijeh s moje strane. I molim vas, sjetite se ove priče ponekad, dok vam pahulje snijega padaju po licu, i dok bezuspješno tražite dvije jednake. Podržite profesora Knocka množeći jabuke nulom, i tko zna, možda i vi otvorite vrata beskraja. A možda i ne.. ;)
0 коментара:
Постави коментар