Kada nemaju jasne putokaze, ljudi se prirodno kreću u krug, pokazalo je istraživanje koje je sproveo nemački institut Maks Plank.
Jan Šuman, naučnik u odeljenju za biokibernetiku na tom institutu, kaže da ljudi zaista hodaju u krugovima. "To je dugo postojalo kao mit u raznim pričama, na televiziji i u knjigama, ali niko nije pokušao da utvrdi da li je tačno ili ne. Mi smo to učinili".
"Poslali smo ljude u pustinju, u velike pošumljene prostore, pratili njihovo kretanje pomoću satelitske navigacije i ustanovili da zaista hodaju u krug", kaže Šuman.
U istraživanju je učestvovalo devetoro ljudi koji su hodali saharskom pustinjom u Tunisu i u jednoj šumi. Ustanovljeno je da su svi ili hodali u krug ili bar skretali sa prave linije.
"U početku nismo verovali da ljudi hodaju u krug. Mislili smo da mogu možda nasumice iznenada da skrenu levo ili desno i da se slučajno vraćaju na polazno mesto. U pustinji su to i činili, nasumice su se kretali levo-desno, levo-desno. Ali kada smo otišli u šumu, u njoj su ljudi stvarno hodali u krug, što nas je iznenadilo", kaže Šuman.
Dve osobe koje su po danu hodale pustinjom nisu napravile pun krug, ali su obe skrenule sa pravca. Treća osoba je krenula noću, po mesečini, ali čim su oblaci zaklonili Mesec skrenula je nekoliko puta i počela da hoda u pravcu iz kojeg je došla.
U drugom eksperimentu, šest studenata je odvedeno u veliku ravničarsku sumu. Četvoro je hodalo po oblačnom vremenu i svi su završili hodajući u krug.
Drugo dvoje je održalo pravac, ali Šuman kaže da je to bilo zato što je izašlo Sunce. Kao i oni u pustinji, "hodači" u šumi održavali su pravac orjentišući se prema Suncu.
Treća grupa hodala je sa povezima preko očiju i sa tamponima u ušima.
"Studenti sa zatvorenim očima ponašali su se različito. Jedan je stalno skretao ulevo, drugi ponekad ulevo, ponekad udesno, a ponekad u cik-cak. Teško je bilo pronaći nešto zajedničko među njima", kaže Šuman.
Prema njegovim rečima, nalazi ove studije imaju primenu u svakodnevnom životu. Najvažnije je shvatiti da nije moguće pouzdati se u svoja čula, jer nas ona ponekad varaju.
Šuman dodaje da će ovi rezultati, uz druge testove, doprineti shvatanju kako ljudski mozak obrađuje podatke dobijene od čula i primenjuje ih na orijentaciju u prostoru
Jan Šuman, naučnik u odeljenju za biokibernetiku na tom institutu, kaže da ljudi zaista hodaju u krugovima. "To je dugo postojalo kao mit u raznim pričama, na televiziji i u knjigama, ali niko nije pokušao da utvrdi da li je tačno ili ne. Mi smo to učinili".
"Poslali smo ljude u pustinju, u velike pošumljene prostore, pratili njihovo kretanje pomoću satelitske navigacije i ustanovili da zaista hodaju u krug", kaže Šuman.
U istraživanju je učestvovalo devetoro ljudi koji su hodali saharskom pustinjom u Tunisu i u jednoj šumi. Ustanovljeno je da su svi ili hodali u krug ili bar skretali sa prave linije.
"U početku nismo verovali da ljudi hodaju u krug. Mislili smo da mogu možda nasumice iznenada da skrenu levo ili desno i da se slučajno vraćaju na polazno mesto. U pustinji su to i činili, nasumice su se kretali levo-desno, levo-desno. Ali kada smo otišli u šumu, u njoj su ljudi stvarno hodali u krug, što nas je iznenadilo", kaže Šuman.
Dve osobe koje su po danu hodale pustinjom nisu napravile pun krug, ali su obe skrenule sa pravca. Treća osoba je krenula noću, po mesečini, ali čim su oblaci zaklonili Mesec skrenula je nekoliko puta i počela da hoda u pravcu iz kojeg je došla.
U drugom eksperimentu, šest studenata je odvedeno u veliku ravničarsku sumu. Četvoro je hodalo po oblačnom vremenu i svi su završili hodajući u krug.
Drugo dvoje je održalo pravac, ali Šuman kaže da je to bilo zato što je izašlo Sunce. Kao i oni u pustinji, "hodači" u šumi održavali su pravac orjentišući se prema Suncu.
Treća grupa hodala je sa povezima preko očiju i sa tamponima u ušima.
"Studenti sa zatvorenim očima ponašali su se različito. Jedan je stalno skretao ulevo, drugi ponekad ulevo, ponekad udesno, a ponekad u cik-cak. Teško je bilo pronaći nešto zajedničko među njima", kaže Šuman.
Prema njegovim rečima, nalazi ove studije imaju primenu u svakodnevnom životu. Najvažnije je shvatiti da nije moguće pouzdati se u svoja čula, jer nas ona ponekad varaju.
Šuman dodaje da će ovi rezultati, uz druge testove, doprineti shvatanju kako ljudski mozak obrađuje podatke dobijene od čula i primenjuje ih na orijentaciju u prostoru
0 коментара:
Постави коментар