BLOGGER TEMPLATES AND TWITTER BACKGROUNDS »

Knjiga rekorda

COVEK
Patuljci
Najnizi muskarac- Najnizi odrasli patuljasti muskarac za koga se zna bio je Kalvin Filips (Masacusets SAD).On je na rodjenju imao 907 grama a prestao je da raste u 5.godini.Sa 19 godina imao je 67 cm i 5,4kg tezine.Preminuo je od progerije ,retke bolesti koja se odlikuje patuljastvom i senilnoscu.

Najniza zena-Najnize ljudsko bice bila je holandska patuljica sa duzinom od samo 11,8cm.Sa devet godina bila je visoka 55cm i tezila samo 1,5kg.Umrla je u Njujorku od zapaljenja pluca i meningitisa ,i srca veoma oslabljenog preteranim uzimanjem alkohola.

Knjiga rekorda

COVEK
Divovi

Istina o pravoj visina divova cesto je tesko dokuciva usled preterivanja i komericjalnog nepostenja.Neki izvori su penakad skloni navodjenju fantasticnih izmerenih visina kao sto je tvrdnja o Goljiatu iz Gata(oko 1060.god pre n.e.)-290cm.
Prema raspolozivim podatcima gigantizam prati poremacaj koji dovodi do uvecanja nosa,usana,jezika,donje vilice,saka i stopala,a posledica je obnovljenog rada vec otecene hipofize ,zlezde koja se nalazi u osnovi mozga.
Tabela divova izgleda ovako:
Dzon Vilijem Rogan-crnac Tenese,USA -264cm
Dzon F.Kerol-iz Bafala Njujork-263,5cm
Vejno Milirin-Helsinki ,Finska 251,4cm
Don Keler-Monatana,USA -248,9cm
Bernard Kojn-Ajova ,USA-248,9cm
Patrik Koter-Kork,Irska-246cm
Konstaintin Nemacka-245,8cm

Najvise zene
Divovski rast kod zena je redji nego kod muskaraca .
Najvisa zena i istoriji bila je Zeng Dzinlijan u selu Judjang u sredisnjoj Kini 247cm.

Guinness world records

COVEK

Najraniji covek
Covek(Homo Sapiens) je vrsta u potporodici Hominae porodice Hominidae koja pripada natporodici Hominoidea iz podreda Simiae iz reda Primata infra-klase Eutheria potklase Theria iz klase Sisara potplemena Kicemnjaka plemena Chordata,iz podcarstva Metazoa zivotinjskog carstva.
Najstariji primat -Prvi primati pojavili su se pre oko 69 miliona godina.Prvi clanovi podreda Anthropoidea poznati su,kako iz Afrike tako i iz Juzne Amerike pre 35-40milona godina,kada su dva infra-reda Platyrrhini i Catarhhini iz Novog,odnosno Starog sveta vec bili izumrli.
Najstariji hominoid- Za nadjene ostatke hominoida iz okoline Soluna u Grckoj tvrdi se da su stari 25 miliona godina pa se smatra da su upravo oni najstariji dokaz pra coveka (coveka i njegovih majmunskih predaka).
Najstariji hominid- Osobenosti tipicne za Hominidae,kao sto su veliki mozak i dvonozno kretanje pojavili su se tek kasnijeNajstariji ostatak hominida jeste 5 centimatara duga kosta nekog juznog majmuna u Keniji.Starost joj je procenjena na 5,6-5,4 milona godina.
Najstariji red Homo-Najstarija vrsta roda homo jeste Homo habilis ili Spretan covek.Najveca starost pripisana fosilia iz ove vrste iznosi 1,9 miliona godina.
Najstariji Homo erectus-Najstarijeg "uspravnog coveka" predak danasnjeg razumnog coveka otkriven je u Keniji.Nadjen je skelet visok 164 cm koji je pripadao 12 godisnjem decaku ,prcenjene starosti 1,6miliona godina.

Ginisova knjiga rekorda



Ser Hju Biver vlasnik kompanije Ginis je dosao na ideju da zajedno sa ostalim saradnicima otvori londonsku agenciju za utvrdjivanje cinjenica.Otvoren je ured i zapoceo rad na prvom izdanju ,koje je prvobitno imalo 198 stranica i prvi primerak knjige je izasao avgusta 1955.godine.Jos pre Bozica iste godine knjiga se nasla na prvom mestu liste bestselera.Prvo americko izdanje pojavilo se u Njujorku 1956.godine a zatim slede izdanja i na mnogim drugim jezicima.Ginisova knjiga rekorda postavila je sopstveno mesto u ginisovoj knjizi ,postavsi sa 29,3 miliona primeraka najbolja prodavana knjiga medju svim knjigama zasticenim autorskim pravima.

Milijunas

Ceo svet piči, samo mi stojimo.

Kratka istorija Rima









Rim je nastao u VIII veku p.n.e. spajanjem nekoliko latinskih i sabinjanskih sela, smeštenih na brežuljcima kojih, po tradiciji ima sedam. Etrurci su doneli u velikoj meri (VII-VI vek p.n.e.) da Rim postane dobro organizovan grad, sa bedemima i spomenicima. Grad je uskoro postao prestonica ogromnog carstva, pod carstvom je brojao milion stanovnika. Pojava Varvara primorala ih je da organizuju odbranu (III vek) i da se povuku unutar Aurelijanovog bedema. Konstantin mu je nanio fatalan udarac uspostavivši u Konstantinopolju drugu prestonicu (330). Lišen carskog pristupa, Rim je započeo pad još pre nego što su ga opustošili Varvari (410, 455, 472). Prestiž je povratio kao centar hrišćanstva, kao glavni grad pontifikalnih država i papstva (osim u doba avinjonskog papstva i velike šizme, između 1309. i 1420. godine). Tek od XV veka kada su pape obnovile njegov lik, Rim je postao stecište velikih umetnika renesanse. U XIX veku, počev od 1848. postavlja se rimsko pitanje koje se odnosi na postojanje suverenih država crkve, najpre u Italiji, koja se ujedinjavala, a zatim u italijanskoj državi.

753-509 p.n.e.- U VIII-VII veku p.n.e. stvaraju se prva naselja na brdu Palatin (21. april 753. je datum kada je, po legendi Romul osnovao Rim). Latinska i sabinjanska sela se pretvaraju u grad pod vladavinom etrurskih kraljeva, koji ostavljaju prve spomenike.
509-27 p.n.e.-period Rimske republike. Republikanski režim se postepeno razvija kroz magistrature koje su uglavnom kolegijalne (pretura, komzulat, cenzura), dok Senat, koga sačinjavaju patricijski poglavari, obezbeđuje kontinuitet republike.
Preostali deo stanovništva, plebs, nema ni politička prava ni pravni status. Ratne potrebe (osvaja-
nja Lacijuma) favorizuju borbu plebejaca koji dobijaju pravnu jednakost i imenovanje novih magistrata plebejskih tribuna. Privid demokratije prikriva, međutim, dominaciju bogatih (plebejaca ili patricija), koja je jednako izražena u narodnim skupštinama (komicijama) i u Senatu.
390 p.n.e.-Gali, naseljeni u dolini reke Po, poražavaju rimsku vojsku u bici kod Alije. Zatim zauzimaju Rim koji, osim tvrđave na kapitolu, spaljuju u potpunosti.
V-III vijek p.n.e.- Rim osvaja južnu Italiju

246-146 p.n.e.- Punski ratovi omogućavaju Rimu da porazi velikog rivala Kartaginu
II-I vek p.n.e.- Rim pretvara Grčku u rimsku provinciju, a zatim osvaja Malu Aziju, Judeju, Siriju, Španiju i Galiju. Ova osvajanja će Rim učiniti naslednikom civilizacija mediteranskog basena i izmeniti rimsko društvo- senatski plemići i vitezovi se obogaćuju, dok slabljenje klase sitnih posednika uzrokuje razvoj novog plebsa koji sačinjava klijentelu bogatih.

Rim je kolevka latinskog uspona, metropola imperije za vrijeme jačanja, kulminacije i opadanja, sve dok nije svoje mesto ustupio Raveni da bi u ovom gradu zašao i poslednji sunčani zrak nekada sjajne imperije. Kada je propala ta uloga imperijalne metropole, rimska crkva se stalno borila da ga zadrži kao crkvenu kapitalu, povezujući ovu funkciju i sa svetovnim gospodstvom.

I kao centar papske svetovne vlasti, Rim nikad nije bio prethodnica progresa, krajevi pod njegovom upravom spadali su među najzaostalije u Italiji i pored blistavih spomenika Renesanse i tolikih nasleđa Baroka. Za vreme Rimske Imperije, Rim je dostigao ogromno prostranstvo, unutar aurelijanskih zidova našlo se 1. 200. 000. stanovnika. Grad na sedam brežuljaka, sa Forumom, hramovima, trijumfalnim lukovima, palatama, cirkusom, Koloseumom, bio je srce rimskog života. Kapitol je, slično atinskom Akropolju, bio prekriven hramovima, a na Palatinu su blistali dvorovi i mermerne palate.

Poreklo i znacenje naziva Srbin



O SRBIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

[...]Srbi su potomci nekrštenih Srba, zvanih također bijeli, koji žive iza Turske na mestu zvanom Boiki, gdje im je susedna Franačka, kao i velika Hrvatska, nekrštena, takođe nazvana bijela, i u tom su mestu, dakle, ovi Srbi živeli od početka. Ali kad su dva brata nasledili na vlasti svoga oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovinu naroda te je zatražio zaštitu u Heraklije, imperatora Vizantinaca, i taj isti imperator Heraklija primio ga je i dao mu mesto u pokrajini Soluna da se tamo naseli, naime Srbiji ,mesto koje od toga doba nosi taj naziv. »Srbi« na jeziku Vizantinaca je reč koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se rečju »serbula« označava obuću robova, a reč »tzerboulianous« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Vizantinaca. Pa, posle nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili poći u svoje vlastite kuće (vratiti se), a imperator ih je pustio. Ali, kad su prešli reku Dunav (Danoubin) oni su promenili svoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima dao drugu zemlju za naseliti se. A budući da ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita, bilo pod upravom imperatora Vizantinaca, i budući da su te zemlje bile opustošene od Avara stoga je imperator naselio te iste Srbe u naznačene zemlje i oni su postali podložnici imperatoru Vizantinaca, a imperator je doveo svestenike iz Rima i njih krstio, i naučio ih da pravilno obavljaju pobožnosti, i poučio ih u kršćanskom nauku.[...]

Reklama


Funny advertising

Djina Lolobridjida



Italijanska glumica Djina Lolobridjida, nekada poznata kao "najlepša žena na svetu" po nazivu jednog od njenih filmova rodjena je na danasanji datum 4.7.1927.godine.Rodjena je u Subiaku malom mestu pored Rima.Kako joj otac i majka nisu bili u mogućnosti financijski pomagati, snalazila se kako je znala i umela: pozirala je kao model, a onda se, zbog mogućnosti zarade, 1947. prijavila i na takmicenje za Mis Italije.Osvojila je treće mesto.Iako nije ponela lentu Mis Italije, Djinina raskošna lepota nije ostala nezampamcena: odmah je počela dobijati filmske ponude. Bilo je to ne samo doba kad su italijanski reditelji masovno uzimali naturščike, već i vreme - poratno - kad je italijanska filmska industrija doživela najveći procvat: svi koji su nešto značili u svetu filma, sjatili su se u Cinecita(Cinecitta), filmski grad u okolici Rima, u kojem se snimalo po stotinak filmova godišnje. Iako je u Večni grad došla s sasvim drugim planovima - da studira likovnu umetnost - Djina Lolobridjida nije odolela: 1946. prihvatila je malu ulogu u filmu "Aquilla nera" (Crni orao) jer je honorar, za njezine tadašnje standarde, bio upravo astronomski.

Nakon uspeha u filmskoj indutriji u Italiji počelo se pisati kako je Djina Lolobridjida, a ne vespa, italijanski udarni izvozni proizvod, i nije trebalo dugo čekati na poziv iz Holivuda. Javio joj se filmski mogul Hauard Hjuz, obećavši joj brda i doline i tako je Lolo 1950. stigla u filmsku Meku.
Naučila je francuski i engleski, što joj je pomoglo da postane jedna od najtraženijih evropskih glumica, te ubrzo počela osvajati i nagrade. Prva, i Djini najdraža, bila je Viktoir, koju je dobila u Francuskoj 1953. kao "najbolja strana glumica". Istu nagradu dobila je i sledeće dve godine. Najpoznatiji svetski reditelji toga vremena, poput Renea Klara, Dzona Hjustona, Vitoria De Sike, prilagođavali su rasporede snimanja kako bi Lolobridjida mogla glumiti u njihovim filmovima. A honorari koje je dobivala omogućili su njoj i mužu da kupe jednu od najlepših rimskih vila, u Via Appia Antica, u kojoj glumica i danas živi. Kao ljubitelj umetnosti, namestila ju je tako da su joj urednici najpoznatijih časopisa za unutrasnja uređenja nudili astronomske iznose da dobiju pravo objaviti fotografije njezine kuce. Samo umetnine u vili procenjene su na (ondašnjih basloslovnih) milion dolara.

Vila ima dva ogromna dnevna boravka, nekoliko spavaćih soba, tri gostinjske sobe te pet kupatila, a okružuje je prekrasan vrt s više od 300 stabala dovezenih iz svih krajeva sveta, savršenim travnjakom s travom uvezenom iz Argentine, te teniski teren. Posed su čuvala tri nemačka ovčara specijalno dresirana u Minihnu, visoka ograda, te čuvari koji su se smjenjivali svakih osam sati. Uspesi Lolobridjidinih filmova i s druge strane Atlantika naveli su glumicu da 1954. krene na veliku turneju po Sjedinjenim Državama gdje ju je čak primio i predsjednik Dvajt Ajzenhauver. Na put je krenula sa stotinak najlepših haljina i 75 pari cipela, a časopis Life, koji je Djininu fotografiju objavio na naslovnoj stranici, doneo je i crteže svih kreacija. U to je doba ona uglavnom nosila odeću rimskih dizajnera , no volela je i haljine koje su za nju osmislili Kristian Dior, Iv Sen Loran i modna kuća Sanel.

Djinina popularnost u Evropi bila je golema: izazivala je gužvu gde god bi se pojavila. Njezin izlazak iz hotela na festivalu u Kanu 1953. prouzrokovao je takav haos da je morala intervenisati policija. Nekoliko policajaca je ozleđeno, a jednome su čak slomljena dva rebra. Svi su se divili njezinoj lepoti, ali su joj odavali priznanja i za glumu, pa i pevanje. Nakon filma "Najlepša žena na svetu", ekranizaciji života Line Kavalieri, glumice i pevačice iz doba lepe epohe, u kojemu je otpevala arije iz opere "Tosca", i slavna Maria Kalas nije mogla verovati da Djinino pevanje nije sinhronizovano. Za ulogu u tom filmu, koji je u sezoni 1955./1956. bio najgledaniji u Italiji, Djina Lolobridjida je dobila prestižnu nagradu David di Donatelo i proglašena za najbolju glumicu godine. Primali su je predsednici (argentinski Huan Peron, kubanski Fidel Kastro, jugoslovenski Tito...), okrunjene glave (Elizabeta II.) i drugi zvanicnici. Iz tog vremena potiče anegdota kako je mali Italijan prvog dana škole na pitanje učiteljice "Što je to Italija", odgovorio: "Djina Lolobridjida".
Nakon što je 1956. snimila "Trapez" (uz Tonija Kurtisa i Berta Lankastera) i "Zvonara crkve Notre-Dame" (uz Antonija Kvina), svaki joj je izlazak na javno mesto postao gotovo nemoguć. Na filmskom festivalu u Veneciji policajci su je doslovno izneli iz hotela koji su blokirale hiljade obožavatelja.Iako se činilo da popularnost Djine Lolobridjide nitko ne može zaseniti, to se ipak dogodilo. Na italijanskom filmskom nebu zasjala je nova zvezda - sedam godina mlađa i podosta centimetara viša Sofija Loren. Publika se podelila: obožavatelji crne Napuljke smatrali su da je Djina previše hladna i suzdržana, pa je čak prozvali Lolofrigida, dok su Djinini fanovi u Sopiji Loren vidjeli samo vulgarni seksepil.
Na drugoj strani sveta još je jedan državnik pokleknuo pred Djininim šarmom: Fidel Kastro. Lolobridjida je o njemu želela snimiti dokumetarac, a kubanski diktator je, na opste čuđenje, pristao. Vodio ju je po celoj Kubi, a kad joj je s ponosom pokazivao farmu na kojoj su Kubanci uveli umetno osemenjivanje krava, Gina je uzdahnula: "Jadne krave".

- Ne bojte se, kod ljudi još koristimo tradicionalne metode - odgovorio joj je Kastro koji nije krio da mu se svidjala glumičina lepota, pa se čak pisalo da se tu rodilo "jedno nežno prijateljstvo". Djinin dokumentarne prikazanje na festivalu u Berlinu 1975. U to doba Lolobridjida je postala izuzetno tražena na italijanskoj televiziji.Živi u Rimu, u svojem raskošnom domu, a zimski deo godine provodi u svojoj vili u švajcarskom skijalištu Kransun-Sierre, gdje se najlepša skijaška staza zove - Lolobridjida. Kad su je nedavno pitali žali li za ičim iz nekadašnjih zlatnih godina, odgovorila je:

- Jedino za mirisom svog sina kad je bio beba. Da mogu, stvorila bih parfem po mirisu male dece i nikad ne bih upotrebljavala niti jedan drugi.

Exit


O EXITU JEDINO ZNAM DA CE BITI CRNACA OVE GODINE.DOLAZE DA OSVEZE TVRDJAVU.

EXIT


Ko hoce da gleda svetsko prvenstvo u fudbalu na Exitu?
Niti sam bio na prvenstvu u fudbalu,niti na Exitu nikad.